Proljece u Bosni
Poletjese rode prema starom kraju,
prvo u aprilu, aonda u maju.
Kruzile su dugo, tugovala svaka:
"Ovdje nema kuca, nema ni dimnjaka."
I laste su male dugo leprsale,
cvrkutale tiho, ko sicusna zvona:
"Ovdje niceg nema! Nema djece male.
Nema vise streha, nema ni balkona."
Kad su tuzne ptice po zgaristu pale,
lastavica rece:"Mismo zalutale!"
Al' rekose rode, starije i vece:
"TO JE NASA ZEMLJA, AL' KASNI PROLJECE."
Ova pjesma je napisana ratne '93. ili '94. u Sarajevu
Teta Seko, Hvala na ovoj prelijepoj pjesmi. Hvala za divnu zbirku pjesama,koju ste posvetili
"svakom djetetu na svijetu, sa zeljom da raste u miru,sito i bezbrizno, da bude voljeno, kao sto su voljene moje unuke Vanja, Andrea-Dea, Aleksandra-Sasa i Katarina- Kaca."
No comments:
Post a Comment