Dejtonski sporazum # 2



Sa distance izbliza PROCURILO U ETER: USKORO DEJTONSKI SPORAZUM 2!

25. februar 2011.

U izvorima, koji tek treba da se pojave u široj javnosti, priča se o projektu reviziranja Dejtonskog sporazuma. Još uvijek se ne zna tačno ni mjesto ni vrijeme tom zbivanju, ali se sa sigurnošću zna da će historijskom momentumu domaćin biti jedan od vodećih evropskih centara. Navodno, paket aranžman koji će biti ponuđen bosanskohercegovačkim liderima je već u svojoj završnoj fazi, pa tako da se i datum ovom događaju očekuje u najskorije vrijeme. Potpisivanju novog Sporazuma će prisustvovati predstavnici sva tri konstutivna naroda Bosne i Hercegovine, a najavljeno je i učešće NATO snaga, pod pokroviteljstvom Evropske Unije.     Pretpostavlja se da su informacije preuzete iz jednog od sad već razgranatih kanala čuvenog WikiLeaksa. Tu se ističe kako dokumenti novog Sporazuma sadrže čitave tomove stručnih analiza bosanskohercegovačkog društveno-političkog razvitka od potpisivanja dejtonskog sporazuma u decembru 1995, pa sve do ovih zadnjih izbora 2010. Još uvijek nije poznato koliko je Haški Tribunal uključen u ovaj projekat, ali uska povezanost i saradnja su očigledni, jer se u procurenim izvorima pominje važnost suđenja Radovanu Karadžiću, kao i nedvojbena presuda genocida i nasilnog etničkog čišćenja koje je lider bosanskih Srba zagovarao, vodio i realizirao u vrijeme oružanih sukoba u BiH od 1992 do 1995. Po svemu sudeći, "Dejtonski Sporazum 2" je prvobitno čekao zeleno svjetlo Haškog tribunala, odnosno, završnu presudu Radovanu Karadžiću, čime bi se stavio pečat i zaključala historijska kalauza vojne agresije na bivše republike, odnosno nezavisne države, bivše Jugoslavije. Ta presuda bi imala ogromni uticaj na političku realnost BiH, a prije svega na odnos međunarodne zajednice prema Republici Srpskoj. Naime, presudom Radovanu Karadžiću Republika Srpska bi izgubila imunitet, jer teritorijalnoj instituciji osnovanoj na genocidu i etničkom čišćenju ne može biti priznata bilo kakva politička aktivnost. Međutim, s obzirom da je i samom Miloševiču suđenje trajalo 5 godina a završeno je nedovršeno njegovom smrću, bojazan da bi se ista stvar mogla desiti i u slučaju Karadžić nije bez sumnje neosnovana. Kako se navodi u izvorima, Evropska Unija je veoma zabrinuta trenutnom političkom situacijom u Bosni i Hercegovini, a nemogućnost naših političara da oforme vladu i konačno krenu putem evropske integracije samo je jedan od mnogih znakova neučinkovitosti i apsurda Dejtonskog sporazuma iz 1995. Po mišljenju stručnjaka i jednog od glavnih kreatora ovog novog Sporazuma (čije ime i funkcija su još uvijek nedostupni javnosti), "Dejtonska Bosna i Hercegovina je bio pakt sa đavolom i krajnje je vrijeme da razum međunarodne zajednice preuzme kontrolu nad ovim sramotnim činom i učini konkretne mjere kako se sukobi ne bi obnovili. Bosna i Hercegovina je važan politički čidbenik na Balkanu i ako Evropa misli prosperirati u 21. stoljeću, od krucijalne važnosti je da zemlje Balkana funkcionišu u pozitivnom demokratskom duhu i počivaju na realnim, mirnodopskim dijalozima," navodi se citat nepoznatog diplomate, i nastavlja: "Novi sukobi ne dolaze u obzir, i mi ćemo preuzeti sve potrebne akcije kako bi pokrenuli petanaestogodišnju političku paralizu bosanskohercegovačkog društva. Odlučna politička intervencija je samo početak, a osim novog državnog uređenja, koje će morati potpisati svi predstavnici izabranih političkih partija, međunarodna zajednica priprema čitav paket-aranžman, uključujući tu vojnu pomoć i financijska ulaganja kako bi se Sporazum sproveo u djelo. Jednostavno rečeno, Evropa više ne želi stajati sa strane, ulagati novac i trud tamo gdje se jedno troši u nedogled a drugog uopšte nema. Balkan je prag Evrope, a svaki prag je osnovni, neizostavni dio kućanstva. Istina je, zemlje Evrope tu stoljećima brišu cipele, ali Evropska Zajednica je spremna da prizna svoje pogreške i da zajedno sa Balkanom uđe u ljepšu, perspektivniju budućnost." U daljnjem izlaganju ovog pomalo odrješitog i nepoznatog lika diplomate, ističe se: "Prije svega, da se razumijemo, Dejtonski sporazum je potpisan da bi se zaustavila ratna dejstva i stalo u kraj nerazumnom krvoproliću. Ovaj nametnuti politički kompromis je u stvari predstavljao samo prvi korak i tada jedinu koncepciju ka mirnom rješavanju jugoslovenskog pitanja. No, došlo je vrijeme kada Evropa nema više vremena da čeka Haški tribunal da završi sa svojim dugotrajnim i mukotrpnim sudskim procesima da bi se nešto poduzelo shodno konačnim optužnicama. Svi sve znamo i sve se odavno zna. I šta i ko i kako. Suđenje Miloševiću i Karadžiću je jedan trivijalni proces koji nas skupo košta i vremena i novca. Sada više nemamo ni jednog ni drugog. Ali zato imamo velike financijske gubitke u samoj Evropskoj Uniji, kao i političke nemire u Sjevernoj Africi i Bliskom Istoku, koji nam vrlo brzo mogu pokucati na vrata i uhvatiti nas nespremne, u pidžami i papučama! Naravno, Haški Tribunal će nastaviti sa radom sve dok se ne donese konačna optužnica. To niti će afektirati novi bosanskohercegovački Sporazum niti će ovaj sporazum uticati na odluke suda u Hagu. Od onog momenta kada Sporazum stupi na snagu, ove dvije evropske institucije će raditi paralelno, ali neće uticati jedna na drugu." Upućenima je već poznato da se na posljednjoj sjednici Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija provukla tema tada nadolazećih izbora u Bosni i Hercegovini. Kao i uvijek kada je Balkan u pitanju, pokazana je zabrinutost, ali i nada da će izbori (održani krajem prošle godine) napokon donijeti rješenost naših političkih lidera da se pomakne sa mrtve tačke. Međutim, to se još nije desilo, a po svemu sudeći ni u sljedeće 4 godine ne može se očekivati ništa konkretnije, jer se naša politička nebuloza uveliko zavlači i u 2011. Tu još treba napomenuti da je Njemačka, kao jedna od prvih evropskih država koja je priznala slovensku, hrvatsku i bosansko-hercegovačku nezavisnost i suverenost, nakon čega je srpska agresija i započela, inicirala niz susreta sa liderima vodećih partija u ova prva dva mjeseca 2011. Prije samo desetak dana Njemačka kancelarka Angela Merkel je obavila nekoliko razgovora, zajedničkih i pojedinačnih, sa glavnim akterima naše političke scene. Prijedloga je bilo, rasprave je bilo, ali se, po svemu sudeći, razišlo u istom maniru u kojem se i došlo. Niko ne zna šta se dešavalo iza "debelih vrata" ovih sastanaka, ali iza nekih drugih "debelih vrata" očito je da se još uveliko sastanči. Stoga ubrzana i iznenadna odluka Evropske zajednice ne treba da čudi. No, ono što će nas sigurno da zaplaši, ali u isto vrijeme vjerovatno i ohrabri, jeste upravo činjenica da se nešto napokon mijenja. Radikalni zaokret Evropske Zajednice prema Bosni i Hercegovini, pa samim tim i čitavog Balkana, mogao bi, kao i 1991, da potakne nove migracije i podjele, ali isto tako da bude prekretnica jednoj drugačijoj budućnosti naše zemlje. Istina je da se pominju nove brojke UN vojnika, ali se zauzvrat nude i ozbiljna financijska ulaganja u infrastrukturu i ekonomiju Bosne i Hercegovine. Kritike će vjerovatno biti podjeljene, od toga da je ovdje riječ o novoj, bankovno-političko-vojnoj vrsti protektorata, do toga da bi ovakav ugovor mogao Bosnu i Hercegovinu izvući iz političke i financijske paralize. Mišljenja će svakako biti podjeljena, ali je očito da Evropu više ne zanima šta mi mislimo. Kako izvori tvrde, jedina podjela koju će novi Sporazum podržavati u novoj konstituciji Bosne i Hercegovine, je ona logična i historijska podjela: na Bosnu i Hercegovinu. Sjeverni dio Bosne i Hercegovine će biti Bosna, a južni dio Bosne i Hercegovine je- Hercegovina. I to je to. Sve one uzduž, poprijeko i vertikalne granice se brišu, nema entiteta, uvode se tri kantonalne ćelije sa sjedištima u Banja Luci, Sarajevu i Mostaru, gdje će se i odakle će se sprovoditi interesi naroda, narodnosti, religioznih grupa, manjina i političkih partija. Travniku bi se vratio status glavnog grada Bosne i Hercegovine i kao takav bio bi distrikt za sebe, dok bi Brčko izgubilo povlasticu distrikta, jer ovakvim sistemom bi se poništila takva potreba. Ovakva Bosna i Hercegovina bi postala neutralna zona, zaštićena od strane Evropske Unije, a društveno-kulturni napredak njenih vodećih gradova bi dobio na značaju, koji bi ovog puta bio zasnovan na drugačijoj perspektivi od one podložnoj zakonu gravitacije. Naravno, iako zasnovan na čistoj logici, čitav ovaj tekst je fiktivan. Ja se stvarno izvinjavam ako sam nekoga zabrinuo ili vam pobudio lažne nade. Ali, eto: važno je da procuri u eter. Sada ja na vama šta ćete s tim... Elvis Hadžić Tonchy