Moj Novembar.
To je mjesec u kojem sam rodjena davne 1954.godine. Sarajevo je bilo zatrpano snijegom. Svjez, jutarnji zrak s mirisom snijega bio je moj prvi udisaj zivota. Mozda zbog toga volim novembar i uzbudjenje u iscekivanju prvog snijega.
Po pricanju moje mame, na svijet sam dosla u praskozorje. Iznenada. Niko me jos nije ocekivao. Mamu sam zatekla nespremnu. Moj tata je poslom boravio u drugom gradu. Znajuci da moj dolazak nece cekati do jutra, mama je pozvala komsinicu da joj pomogne kod poroda. To i nije bio bas neki porodjaj. Mama kaze da sam jednostavno, upala u zivot.
Mozda i ovaj cin, objasnjava sve sto se kasnije desavalo u mom zivotu. Sad ili nikad. Zivotni moto. Sve sam odluke donosila u trenutku. Nisam sanjala zivot, ja sam ga zivjela. Kao ratnik ubacen u bitku bez strategije, ali sa saznanjem da je borba - pobjeda.
No comments:
Post a Comment